Sacuvaj me od onog sto najvise zelim

Published on 04/20,2020

Bila je nedelja. Dan kao i svaki drugi. Pokusala je razmisljati je o tome sta bi mogla raditi prosjecnog nedeljnog popodneva. Uprkos tome misli su joj bile zaokupirane sinocnim desavanjima. Te misli su ubrzo bile prekinute zvonom telefona. Ime koje je pisalo na ekranu bilo joj je i vise nego poznato, ali se ipak dvoumila da se javi. "Halo. Ko je to?" Pitala je uprkos cinjenici da je znala da je on. "Prestani to da radis." Rekao je. "Sta to?" Rekla je kroz osmijeh. "Pa to sto se pravis da ne znas ko je. Dolazim po tebe za pola sata. I bez glupitanja." Prekinuo je vezu a ona je ostala po malo u cudu. Ne odustaje, pomislila je. "On stvarno ne odustaje." Izgovorila je na glas dok je prolazila cetkom kroz kosu.
Kad je doslo vrijeme da izadje nije mogla da sakrije nervozu koju je osjecala zbog njega. On se kolima zaustavio ispred njene kuce i pogledom je pratio dok je prilazila kolima.
"Drago mi je sto si odlucila da mi se pridruzis." Rekao je dok je okretao kljuc za paljenje auta. "Pa i nije da sam imala nekog izbora." Nasmejala se i pitala ga. "Gdje idemo?" 
"Ne mogu ti reci, ali obecavam da neces zazaliti."
"Opet neke tvoje igrice."
"Sta da ti kazem." Rekao je kroz smijeh i pokusao da stavi ruke preko njene ali je ona brzo izmakla. "Dobro, evo necu."
Pola sata voznje u neprijatnoj tisini nisu mogli poremetiti njegove planove. Bio je odlucan da ucini sve kako bi bila njegova. Bio je jedan od onih tipova koji kada bi pozeljeli nesto to su morali i da dobiju. Do sada mu je to polazilo za rukom, ali ne i ovog puta. I to ga je izjedalo iznutra. Mozda je poznavao samo par mjeseci ali svaki put kada bi pomislio na nju na licu bi mu se pojavio onaj blesavi osmijeh koji mu je kvario imidz loseg momka. Ipak, bio je odlucan da bude njegova. Ovo mu je bio najvazniji dan u zivotu. Danas stavlja sve na kocku.
***
Mjesto na koje je doveo nije bilo sad Bog zna sta specijalno, ali se sa tog mjesta vidjeo cijeli grad. A on je dobro znao koliko ona voli da gleda stvari sa visine. Ne zbog pogleda, vec zato sto su se ljudi i kuce cinile minijaturnim a to bi ucinilo da i njeni problemi tako izgledaju.
“Stigli smo.” rekao je cekajuci da vidi reakciju na njenom licu.
"Kako si se sjetio?" pitala je sa osmijehom od uva do uva.
Iako je pokusavala da ne izgleda kao da se obradovala, nije joj poslo za rukom.
"Hajde, dodji." rekao je hvatajuci je za ruku. Na trenutak je popustila.
"Gdje idemo sad?"
"Cekaj, sad ces da vidis."
Samo dvadesetak koraka unaprijed nalazio se mali proplanak pun cvijeca. Tamo je vec prije nego sto je posao po nju postavio sve za mali piknik.
"Ta-da." rekao je osmjehujuci se kao malo dijete.
"Ovo si ti uradio?"
"Samo ako ti se svidja?"
"Itekako." rekla je ne sakrivajuci odusevljenje.
Sjeli su jedno pored drugog, iako je ona pokusavala da drzi odstojanje. Njegova blizina je u njoj stvarala neki cudan osjecaj.
 
''Moraćeš da mi objasniš neke stvari.''
"Najmanje sto mogu da uradim jeste da pokusam ".
"U redu. Prvo ti moram priznati da si me bas iznervirala".
"Pa što si onda dosao ako te ja nerviram ".
"Da te vidim, jer si mi bitna "
"Juce mi nije tako izgledalo".
"Ti baš umeš da upropastiš sve".
"To mi je jaca strana ".
"Secas li se sta si mi rekla juce kad sam te pitao sta moze da bude izmedju nas ?"
"Da, rekla sam zid".
" Zasto kad cak i ja mogu da vidim da si luda za mnom".
"Nisam previse laskas sebi ".
"Lazes vidim ti u ocima ".
"Misli sta hoces ".
"Dobro".
"Ali ti i ja znamo istinu ,ma koliko pricala ".
''To je tvoj problem sto mislis tako".
"Znaci li to da ako te sada poljubim tvrdis da neces osjetiti nista?"
"Da". Kako je samo slagala. ''Problem je", rekao je dok se njegovo lice približavalo njenom
" ako te sada poljubim, mislim da nikad necu moći da prestanem".
" Pa ti onda ne.." Nije ni stigla da završi rečenicu njegove usne se već našla na njenima.
" Izludjujes me".
"Nije mi to bila namjera."
''Ali ipak to radiš. Misliš da ćeš dugo izdrzati tako?"
"Kako?" Odgovorila je kroz osmijeh.
"Pa tako, pretvarajuci se da si  "gospodjica nije mi stalo" a iznutra ludis!"
Bio je u pravu ali nije mogla sebe dopustiti da on pobjedi.
"Saberi se" rekla je osmjehujuci se i dalje. 
I onda bez ikakvog prethodnog upozorenja, bez razmišljanja poljubio je ponovo.
Na momenat joj se učinilo da je to uradio jer je bio bespomocan, jer nije mogao da uradi nista drugo. Pored toga razne misli su joj prolazile kroz glavu. Samo joj se jedna cinila kao ispravna. Popusti. Zvucala je tako glasno u njenoj glavi. Strah koji je imala je polako nestajao. Prazninu koju je imala ispunila je radost. Pogledala ga je direktno u oci i kao da je uzivala u onome sto vidi. Nije se dugo osjecala tako, ispunjeno, srecno.
"I?" Njegovo pitanje je prekinulo njene misli. "Sta i?"
"Hoces li napokon priznati?"
"Sta to?"
"Znas ti dobro." I znala je. Znala je da nece moci da provede jos jedan trenutak u njegovoj blizini a da mu ne prizna. Sebi da prizna. Da.. "Da, upravu si. I jesam luda za tobom." Napokon, pomislio je. Srce mi je toliko jako lupao da je mislio da ce mu iskociti iz grudi. Ustao je i poceo da skace i da vice od srece. "Zar je moguce da se ponasas kao dijete?" Pitala ga je.  On se pokusao uozbiljiti ali nije mogao.  Prisao je i ponovo sjeo kraj nje. "Ali ja volim to dijete koje cuci duboko u tebi." Zaglio je toliko jako da je pomislila da ce joj sve kosti popucati od jacine njegovog stiska.
"Volis me?"
"Ubicu te."
"Ali me volis?"
"Volim."
"Ovo mora da je san. Ustini me da se uvjerim da nije."
Ustinula ga je iako je bila zbinjena njegovom reakcijom. "Zasto si toliko iznenadjen?" U njemu je eksplodirao vatromet emocija koje je nakupljao proteklih par meseci. Od kad je poznaje nije vjerovao da ce docekati ovaj trenutak. 'Ona mene voli.' Ponavljao je u sebi ne skidajuci pogled sa nje. "Iako sam bio uvjeren da je i tebi stalo do mene nisam mogao ni sanjati da ces jednog dana popustiti. Da ces mi dopustiti da ti pokazem koliko tek ja tebe volim." Okrenuo je glavu u stranu jer mu se ucinilo da mu se oci pune suza.
"Hej, sta nije uredu. Jesam li nesto pogresno rekla?" Uhvatila ga je za ruku. Privukla ga je k sebi i polozila njegovu glavu u njeno krilo.
"Cemu suze?"
"Ovo su suze radosnice. Ti si me ucinila najsrecnijim covjekom na cijelo svijetu." Nasmijala se.
"Mislim da nisam toliko posebna kao sto ti mislis."
"Varas se. Ti si jedinstvena. Ti i jesi posebna. Zavoleo sam te od prvog momenta. Privukla si me poput magneta."
"Ali ja nisam radila nista drugacije od ostalih."
"Upozorili su me na tebe. Rekli su mi da se ne zaljubljujem u tebe, jer ako se zaljubim nema povratka."
"Ali ti ih nisi poslusao?"
"Reci mi kako da se ne zaljubim u tebe, tako luckastu, buntovnu. Naizgled odbojnu, arogantnu, ali tako punu ljubavi. Djevojku koja mi je u mislima dan i noc."
"Ali ja sam bila tako uzasna prema tebi." "Nije me bilo briga jer sam znao da je to bila samo maska."
"Kako si to mogao da znas kad ti nisam nista govorila."
"Nije ni bilo potrebe da bilo sta kazes. Pokazala si. Sve one poruke i pozivi gdje sam, kako sam, sta radim, jesam li stigao kuci, bile si dovoljne da znam." 
 U tom trenutku bilo mu je sve jasno. Da bi mogao da zavoli njenu vatru prvo je morao da zavoli njenu hladnocu.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=377729

Leave a Reply

One Response to Sacuvaj me od onog sto najvise zelim