Vredno cekanja
Published on 03/30,2020
"Zasluzujes nekoga ko ce te stvarno cijeniti."
U delicu sekunde, ne razmisljajuci o buducim posledicama, privukao je k sebi I poljubio.
"Ne, ovo nije u redu."
Rekla je pokusavajuci da se istrgne iz njegovog narucija. Ali joj to nije polazilo za rukom.
"Ovo je jedina ispravna stvar koju sam uradio cijelog dana." Ne dozvoljavajuci joj da se oslobodi poljubio je jos jednom. U njenoj glavi su se motali razni scenariji, ali njeno srce joj je govorilo da je bas ovo u redu. Pa cak iako su iz njenih usta izlazile drugacije reci.
"Da li ces prestati da me ljubis?" "Bez dozvole." Dodala je po malo ljutitim tonom.
Nije mu trebalo mnogo da ukapira da joj se dopao taj poljubac.
"Slatka si kad si ljuta" Rekao je polako pustajuci je, al opet hvatajuci je za ruku. "Dodji, sedi ovde." Pokazao joj je slobodno mesto pored njega koje je bilo namenjeno za nju. Sa dozom opreza sela je malo dalje nego sto je on planirao. Ali je odlucio da igra njenu igru. "Ovako je dobro." Rekla je usmeravajuci pogled ka njegovom. "Za sad neka bude". Uzvracaju ci joj poglede zauzeo je pozu naspram nje . Opet su se nasli oci u oci sa malom razdaljinom. Razne misli su mu se vrtele po glavi ali nije ovako daleko dosao samo da bi sada odustao. "Zasto me tako gledas? Upitala ga je. "Kako?" Nasmijao se.
Mogla je osjetiti njegov pogled. Kao da joj prstima seta po kozi. "Pa znas, tako. Ocjecam se po malo neprijatno." I dalje ne skidajuci pogled sa nje odlucio je da joj se malo priblizi. Sa njenog lica sklonio je pramen kose koji mu je smetao. "Ja... jednostavno.. mislim da si ti prelijepa." Osmjehnula se, ali osmjehom nije mogla da sakrije crvenilo na obrazima. Taj njegov dodir u njoj je izazivao treperenje. "Cekaj!?" Rekla je zaustavljajuci njegovu ruku. "Objasni mi sta je ovo? Kuda ovo vodi?" Privlaceci je k sebi obavio je svojim rukama. /Negove ruke kao da su stvorene ta mene. / pomislila je. "Mislim da sam zaljubljen u tebe, I to me plasi." Pokusavala je da sakrije osmeh sa lica ne zeleci da mu stavi do znanja koliko ju je to ucinilo srecnom u tom momentu. "Mislis?" Pitala ga je, sada malo ozbiljnijim tonom. "Ne mislim, znam. Znam da sam lud za tobom jos od prvog dana samo to nisam hteo sebi da priznam." Odgovorio joj je sa dozom strah. "U redu. Moram priznati da ni ja nisam ni malo imuna na tebe." Osjetio je neko olaksanje u grudima. Samo mu je to trebalo. "Mogu li da te poljubim?" Pitao je uzimajuci u obzir predhodni put. "Pa sta cekas?"