Samo jedan kutak svemira. Za nas. Za naših par nemira.
Published on 05/05,2017
Šta ako ti kažem da sam mnogo prije nego što su se moji prsti ispleli oko tvojih maštala kako te čvrsto držim za ruku.
Da sada kada naslonim glavu na tvoje rame mogu da oslušnem kako ti srce kuca i na momente uhvatim sebe kako zaustavljam dah da ne bi remetila njegove otkucaje. Ubijeđena sam da je to najljepša melodija koju će moje uši ikada čuti. I dok mi se pogled gubi u daljini, tako naslonjena na tvoje rame, pokušava da pronađem odgovore na razna pitanja. Kako je neko moga tebe da pusti, da odeš? Iako sam se bojala da to izgovorim na glas, nešto me je to pitanje proganjalo. Kako je neko mogao tako lako da odustane od tebe? Pomalo mi je nejasno, ali mi je opet drago. Nemoj pogrešno da me shvatiš, ali ni ne slutiš koliko mi je milo što su te ljudi prije mene pustili da odeš. Možda će ti zvučati bezobrazno ili čak sebično, ali oni su te meni poslali. Jer da nisu, ja možda nikada ne bih uspjela da te pronađem. I sada moje ruke ne bi bile isprepletene među tvoje prste. Ne bih imala priliku da slušam ritam tvoga srca. Bila bih izgubljena a moja duša bi i dalje tragala za svojom drugom polovinom. A kada je ne bi pronašla bila bi zarobljena u rukama pogrešnih ljudi. Ne bih bila ovako srećna. Moje oči bi stalno gledale kiše. Zato još uvijek ne mogu da razumijem kako je neko mogao da te pusti jer su upravo takvi kao ti vrijedni čuvanja. Ne mogu da shvatim kako je neko mogao sebi da oprosti gubitak tebe. Ne shvatam kako te nije tražio. Kako te nije dozivao sve dok ne ostane bez daha. Znaš, ne mogu sebi da objasnim kako je neko izabrao da te izgubi, iako je imao hiljade nčina da te čuva. Da te zadrži. Ne shvatam kako je neko samo obrisao otiske koje su napravili tvoji koraci kada si odlazio. Ne mogu da razumijem kako neko nije odabrao da pravi korake sa tobom, dok te čvrsto drži za ruku, dok gleda tvoj osmijeh i zahvaljuje se bogu što te ima. Pobogu, kako neko nije u tvojim očima vidio sebe i ljubav koju si mogao da daš. Prosto, ali nije mi jasno kako je te taj neko nije volio. Tvoja duša je od prvog momenta zaslužila da bude voljena. Znaš li da ja sva zadrhtim kada te ugledam. I žurim da te zagrlim. Bez tebe ja se gušim, a takav život ne želim sebi da prijuštim, bez tebe.