Ono sto pomislim izgovoris za mene

Published on 03/20,2016

Da li vam se dogodilo da prema nekome ne osjecate ljubav vec pozudu i potrebu? Da nije bitna bol koju vam nanosi vec je bitno da ste pored njega? Da li covjek moze da vam bude droga? 

Sunce je odavno zaslo. Ima sigurno sedam sati, ali se ne usudjujem da pogledam. On je kod mene stigao prije vise od pola sata. Razgovor nam je bio raznovrstan. U sekundi smo prelazili sa teme na temu. Ono cega se sledece sjecam jeste mrak. I strah, ali ne klasican strah, vec onaj strah koj te tjera da se smijes. Drzao me je za ruku kao da svakog trenutka mogu da odem. Naslonila sam glavu na njegove grudi i samo sam cutala. 'Bojis li se?' potpuno neocekivano pitanje od njega? Nekoliko trenutaka sam cutala jer nisam znala koji bi mu odgovor bio najprihvatljiviji. 'Mozda?' je bilo jednio sto mi je palo na pametu u tom trenutku. Privukao me je k sebi i cvrsto zagrlio. 'Osjecam da se treses. Nema potrebe da se plasis. " Njegove rijeci su mi zadavale jos tezi posao. I kako da se ne bojim? Sve me ovo ujedno cini srecnom i tuznom. Srecnom jer znam da je pored mene i da ga imam, a tuznom jer nisam iskrena prema njemu. Porema njemu osjecam nesto sto nije ljubav, ali je jednako jako i snazno kao ona. Nisam ljubomorna, ali on ne smije pripadati nekome ko nisam ja. Ne smije ga imati druga ni treca ni bilo koja. Smijem ga imati ja koja ga volim najvise na svijetu i znam ga i volim njegove lose strane i ne vidim problem u tome sto puno pije i sto se gubi nocima.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=271537

Leave a Reply

One Response to Ono sto pomislim izgovoris za mene