Bol je uvijek ista
Published on 06/17,2015
I kad sam naizgled najsrećnija na svijetu… Kad blistam, skačem, plešem satima. Dok litre alkohola kruže mojim organizmom. Dok svima čitam iz očiju ono: pogledaj je…
Meni i tad trebaju samo jedne ruke, samo jedan zagrljaj. Jedne usne… Jedni otkucaji srca. Jedan glas.
Da me privuce sebi, da se uvijam u njegovom naručju, uz toplinu njegovog tijela, uz taktove najdraže muzike. Da budem njegova, da pokaže cijelom svijetu kome pripadam. Da niko drugi nikada više ne stavi ruku na moje tijelo. Da on to ne dozvoli.
I kad sam svima naizgled najsrećnija osoba na planeti, ja u sebi plačem. Ja nisam srećna nimalo.
Nedostaje. U svakoj sekundi.
Ali šutim. Puštam ga. Nadam se da je bar on srećan. Onako, istinski.
Ipak…molim Boga da mi ga vrati. Jer bez njega ništa na ovom svijetu nema smisla. Bez njega život ne živim.