Uvijek sam znao da će me sjećanje na moje suze nekada nasmijati, ali nikada nisam znao da će me sjećanje na moj smijeh nekada rasplakati
Published on 07/23,2016
Sve sto se jednom prekine ili zavrsi ostaje zapisano, negde. I neko se toga uvek priseca. U trenutku dok prelazis ulicu doletece neka misao koja ce ti iznamiti osmeh na licu. Onaj budalast osmeh koji vec mesecima nije bio naslikan na tvom licu. Ili dok sedis u busu ili kolima, dok se tako vozis i gledas u nebo. Pomislis na nekoga ko nije pored tebe a tako bi zelela da jè. Ili dok ispijas jutarnju kafu i cekas njegovu poruku za dobro jutro a nje vec sedam meseci nema, ali je cekas.
Sva ta tuga koja se sakuplja tih dana nestane kada neko upita za njega.. Kada te neko podseti da si nekada bila nasmejana svakodnevno, zbog nekog kome si sada nebitna u zivotu. Sta se desava sa svim tim secanjima koja ostanu kod tog jednog koji je za gram vise voleo, kojini dalje voli, a ne bi smeo. Jer ima vec nekog svog ko je voli za onu jednu kap vise koliko ih ima u okeanu.