Koliko mi ljubav znači, toliko je nemam.
''Što ti želim nek' mi bude. Što mi želiš nek' ti bude.''
On mi je donio više nemira nego bilo koje ljudsko biće na ovom svijetu. Ali svi ti nemiri su nebitni naspram onoga što moje srce osjeća prema njemu. Istina je da se nismo rastali kako doliči ljudim koji se vole, mi se zapravo nismo ni rastali, samo smo se razmakli. Zauvjek. Da li sam luda što vjerujem da je on najbolja osoba na ovo svijetu? Što i pored rana koje je pravio na moje oči i dalje ne dopuštam ikome da ga pljuje? Što ga branim iako je kriv za 99% mojih suza? Što ga volim kao nikoga na ovom svijetu? Ako sam luda, neka sam. To što nisam sa njim, ne znači da ću da idem protiv njega. Tada ne govorim o njemu, govorim o sebi. Ja sam ga izabralam, sa svim tim slomljenim djelovima o koje sam se hiljadu puta posjekla. Uzalud bježanje iz grada u grad, kada on živi u meni.
I stalno mi se vraća. Na neki njegov čudan način. Čudan kao poruka 'volim te' u dva poslije ponoći. Čuda se događaju. Snovi se ostvaruju, želje ispunjavaju. I ljudi u 'javi se kad stigneš' stane ogromna ljubav. Stane svo ono naše vrijeme. Stane sva ona ljubav, njegova i moja, koje smo se toliko bojali da nam je bilo bitnije da nas kilometri dijele nego da čuvamo jedno drugo. A ja sam teška, od onih sam osoba koje vam nikad neće reći sve svoje probleme. Koje će i posle petog “Šta nije u redu?” Reći “ništa” i samo se nasmejati, ja sam od onih kojima treba najupornija vrsta ljudi na svetu. A on to nije bio. Bio je sve samo ne uporan. I onda je samo nestao. Sa njim je nestao i dio mene, koji je sada kilometrima daleko.
05/23,2016, at 14:59
Visit Jelena
Gde postoji ljubav, ne postoji bol, patnja, rane! Ljubav je radost, a rane su posledica iluzija, zabluda, maštanja, zanošenja, uzavrelih strasti, uzaludnih pokušaja da promenimo drugog i odbijanja da sagledamo realnost. Jeste, ne smemo pristajati na kompromise, jer nas oni udaljavaju od naše suštine, niti nam je pametno da vučemo ikog za rukav ("hajde, voli me, kako je moguće da nećeš?!"). Svako daje ono što ima. "Davanje je izraz onoga što smo", Sv. Vladika Nikolaj.
I sve ima svoju svrhu, pa i ta neuzvraćena ljubav. Jačamo! :)
05/23,2016, at 00:14
Visit plavisafir
Upravo tako Jelena, mada isto tako ljubav je stvar zasluge. Tražimo ljubav u onoj količini u kojoj smatramo da zaslužujemo sve ispod toga nas boli. Zato neki, kao što sam ja, puštamo drugu osobu da 'nestane' jer nismo dobili količinu ljubavi koju smo pružili.
05/22,2016, at 18:15
Visit Jelena
Rasplakala si me. Bolno jeste.
Strah nije saveznik. Strah je glupost! Ljubav je (i) uporna, i popustljiva, i hrabra. On nije bio uporan, onakav kakav je, po vašoj logici, morao da bude ako je (iskreno) voleo, a i nestao je, što zbog nedostatka upornosti, što zbog tvoje tvrdokornosti. A prisutan je i dalje, bar u tom otrgnutom delu tebe koji je otišao za njim... No, srce je veliko, a svaka naredna ljubav uzvišenija je od prethodne, makar je imali samo kao ideal kom težimo.