You were red and you liked me 'cause I was blue..
Published on 01/08,2016
Nakon dvije jako duge i nesretne veze ljudi me često pitaju:
'Kako si sada? Hoćete li se pomiriti?'
I svaki put bih se iznova zamislila, sama sebe preispitivala.
Odgovor bi uvijek bio isti.
'Moje srce čeka nekog trećeg,
nekog ko će me tako čvrsto zgrabiti da se neću moći otrgnuti,
odvući sa sobom u budućnost, u zauvijek.'
I volela bih da sam upravu.
Da mi se onako krišom, iza leđa prikrade.
Samo da osjetm njegovo prisustvo, njegov miris, uzdah...
Ništa drugo i ne bi bilo potrebno.
Naravno nailazila bih i sa njim na tako snažne oluje,
koje bi kao prije nosile sve pred sobom, ali ipak, stala bih pored njega,
a iza očistila sav pepeo i prašinu.
Ostala bi nam samo svijetla budućnost, sreća,
osmijeh na licu, ljubav, taj očaravajući pogled u očima.
Ni sekunde ne bih razmišljala,
samo bih zadovoljno nasmijala i osjetila taj jaki zagrljaj.
Svijet bi bio naš!
01/08,2016, at 16:10
Visit plavisafir
Pa i ima smisla :)
01/08,2016, at 06:10
Visit sanjarenja56
I biće, samo pročitaj pesmu Mike Antića "Opomena".
Važno je, možda, i to da znamo:
čovek je željen tek ako želi.
I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.