Plavi Safir blog

Tu smo na raskršću poput onih u Kerberovoj pjesmi. Jasno mi je stavio do znanja da me želi, ali nisam sasvim sigurna da me želi onoliko koliko ja želim njega. Hoću ponovo da me se seti u 4 ujutru, kada se onako pripit vrati kući, da mi pošalje poruku, znajući da sam jedina koja ne spava u to doba, hoću da me opet zbuni svim svojim postupcima i riječima, onako kako samo on umije, ali nemam ja pravo da hoću sve to, nemam pravo da hoću njega. Priznajem, strah me je  voljeti. Ne samo voljeti, nego voljeti njega. Njega, prelijepu misteriju. Nosio je duboko u sebi stvari koje niko nije uspio razumjeti, a ja... Ja ga nisam htjela iznevjeriti, kao mnoge prije mene. On je okean, a ja samo djevojčica zaljubljena u talase, potpuno preplašena zaplivati. Jednostavno, može da ima sve što poželi. Kao na primer mene. I to dobro zna. A ja sam izgubila razm zbog njega. Luda sam za momkom kojeg ne želim da želim.