Sve ono što je nestalo

Published on 05/30,2015

Gledam na sat, prošla je ponoć a ja i dalje razmišljam šta je moglo biti. Prestani to raditi sebi, ne vraćaj se u prošlost. Bitna je budućnost, prošlost je prošlost sa razlogom. Ali ne mogu da prestanem da ga sanjam. Vidim kako mi prilazi, osjećam njegov dodir, miris ali mu lice ne vidim. Zašto, pitam se? Da li je to znak da ću prestati da se sjećam i da su ovo poslednji djelići njega koji su mi ostali integrisani u pamćenju? A možda je to znak da mi mi se neko drugi počeo sviđati ali da ja to još ni sama ne znam jer možda ne želim sebi da dopustim da se ponovo zaljubim. Niko to ne zna. Jedina stvar koje se plašim više od svega jeste da se neko drugi, blizak njemu zaljubi u mene. Samo zato što bi me uvijek podsjećao na moje davno neispunjene snove, a i taj neko bi znao da ne mogu da mu maksimalno pružim ono što zaslužuje jer je onaj idiot pokupio skoro sve. Mada sam rekla da ću se truditi, ali će on morati uložiti više napora da me zadrži jer ću ga tjerati od sebe. A voljeću ga, nije da neću.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=253269

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Sve ono što je nestalo